
Lorde jedva da je imala šesnaest godina kada se 2013. predstavila debitantskim singlom Royals. I kao što će sama reći da joj je aristokracija vječna inspiracija, isto tako neće zaboraviti ni knjige koje su je oblikovale u autoricu kakva je danas.
Ella Yelich-O’Connor – kako joj glasi pravo ime – odrasla je u umjetničkoj obitelji, studirala je književnost i tijekom 2000-ih počela objavljivati vlastitu poeziju. Na Novom Zelandu osvojila je i nagradu Jessie Mackay za „najbolju prvu knjigu poezije”.
„Dolazim iz malene književne sredine, a mama mi je pjesnikinja tako da sam oduvijek čitala poeziju; oduvijek sam imala puno različitih utjecaja, i iz književnosti i iz glazbe”, rekla je jednom prigodom.
Sebe je u intervjuu za Rolling Stone 2017. nazvala „djevojkom iz knjižnice”, a ime iz literarnog svijeta koje najviše cijeni je Sylvia Plath: „Naučila me da se ne trebam plašiti nelagode, ali ni u kojem trenutku se ne bih mogla uspoređivati s njezinom genijalnošću.”
Internet pamti sve, pa tako i nekoliko knjiga za koje će Lorde – baš poput Nicka Cavea, Davida Bowieja i Kurta Cobaina – reći da su pomogle razviti njezin kreativni identitet:
„Slouching Towards Bethlehem” – Joan Didion
„How to Do Nothing: Resisting the Attention Economy” – Jenny Odell
„A Lover’s Discourse: Fragments” – Roland Barthes
„Welcome to the Monkey House” – Kurt Vonnegut
„Her Body And Other Parties” – Carmen Maria Machado
„Sve poharano, sve spaljeno” – Wells Tower
„Ariel” – Sylvia Plath
„O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi” – Raymond Carver
„Društvo spektakla” – Guy Debord
„I’m Very into You: Correspondence 1995-1996” – Kathy Acker
„The Night in Question” – Tobias Wolff
„Vlati trave” – Walt Whitman
„Too Much and Not the Mood” – Durga Chew-Bose
„Illuminations” – Arthur Rimbaud
„Battleborn” – Claire Vaye Watkins
„Feed” – M.T. Anderson
„Pusta zemlja” – T.S. Elliot
„Not Me – Eileen Myles”
„Lincoln in the Bardo” – George Saunders
„Self-Help” – Lorrie Moore
„I Love Dick” – Chris Kraus




























