Neke bi filmofile moglo iznenaditi da Cillian Murphy, oskarovac i zvijezda serije Peaky Blinders i filma Peaky Blinders: The Immortal Man, isprva nije imao u planu postati glumac; žarko je želio postati glazbenik.

U obitelji Murphy umjetnost je oduvijek bila ključna za obiteljski život. Roditelji su Cillianu, njegovu mlađem bratu Páidiju te mlađim sestrama Orli i Sili od malih nogu usadili ljubav prema glazbi tako da je budući Tommy Shelby već s deset godina počeo pisati prve pjesme i nastupati, a sa sedamnaest je godina zajedno s Páidijem počeo svirati i nastupati u lokalnim bendovima.

Sredinom ’90-ih najuspješniji bend bio im je jazzerski nastrojen Sons of Mr. Green Genes (ime su si dali inspirirani pjesmom Franka Zappe) u kojem je Murphy pjevao i svirao ritam gitaru. Brzo su stekli određenu reputaciju u rodnom Corku, a irska televizija RTE odradila je intervju s tada 18-godišnjim Murphyjem koji im je objasnio da je cilj benda uhvatiti „duh jazza, a to je sloboda izražavanja na instrumentu”.

Dodao je i da se ovakva vrsta istinskog muziciranja izgubila tijekom ’80-ih i ’90-ih jer je previše bendova stvaralo šablonsku pop glazbu koja se temeljila na tri akorda. „Ovo je sloboda da se ide malo dalje”, kazala je buduća zvijezda serije Peaky Blinders.

Iza Sons of Mr. Green Genesa ostalo je tek jedno izdanje, The Connolly’s Session iz 1996., no londonska diskografska kuća Acid Jazz Records (za koju će 1993. prvijenac objaviti Jamiroquai) ponudila im je ugovor za snimanje. Iako je Murphy bio uvjeren da je stiglo njegovih pet minuta, ponudu je odbio: „Tražili su da im prepustimo vlasništvo nad svim našim pjesmama i htjeli su nas potpisati na pet godina”.

Ta se odluka pokazalo kao izuzetno mudra jer kuća je par godina kasnije propala, a Murphy i dan-danas vjeruje da se sve u njegovoj karijeri odvilo točno onako kako je trebalo. „Nije bilo pravo vrijeme i, gledajući unazad, jako sam sretan što nismo potpisali. Tim potpisom izdavačkoj kući prepuštaš i svoj život i svoju glazbu. Da smo tada potpisali, mislim da bih se pretvorio u pravog idiota, u tim se godinama ne bih mogao nositi s potencijalnom slavom. A danas uvijek mogu pisati pjesme za svoju dušu i puno sam sretniji što sam svoj čovjek”, kaže Murphy.