“Ogledalo (lat. speculum) poznato je po svojoj duboko simboličkoj ulozi i kao takvo njegovo je prisustvo kroz povijest nezaobilazno u misaonom habitusu.
Koristeći djelovanje zrcala kao amblematske prezentacije dihotomije suvremenog svijeta, u zbirci prisutne suptilne poetske bilješke tihi su promatrač društva u sebi, i sebe u društvu.
Prihvatimo li navedenu pretpostavku umjetničkom misijom iza nazivnog kriterijuma Speculum (znači, da između pojedinca i društva uvijek postoji određen odnos međudjelovanja, da se taj odnos od disperzije do suspenzije mijenja u zavisnosti od oscilirajućih političko/ekonomsko/socijalno/trendovskih osnova razvitka čovječanstva), posve nam je razborito akceptirati condicio sine qua non da je ovaj rukopis isključivo! autorskog nazivlja Speculum.
Naime, refleksivnim, odraznim tendencijama, nomen je banalan, trivijalan, jer, autor, kao i svaki drugi čovjek, uvijek je i nužno član određenog društva, društvene grupe…, štoviše, autor, kao i svaki drugi, predstavlja ensemble društvenih odnosa, i budući da društvo kao cjelina regulira svaki svoj dio, i svakog pojedinca kao svog člana, to ono onda jednoznačno određuje i autora.
Stoga ekskluzivno treba tek pitati kako konkretno društveno uređenje zrcali – da bi smo razabrali odnos koji tu postoji između društva i autora kao člana toga društva. Upravo iz te promatračke perspektive, zbirka pjesama Speculum predstavlja refleksivni ensemble modernih društvenih odnosa, to jest, svojevrsnim zrcaljenjem istih ona vjerno vodi do objašnjenja vlastitih pjesničkih aspiracija zbog kojih se konačno različiti utisci sabrali pod iste korice i vezali zajedničkom mišlju – Speculum.
Nedvojbeno, predmetna knjiga okidač je za dublje promišljanje postojanja u omeđenom vremenskom trajanju života pojedinca predodređenog konkretnom društvu i svijetu; analizirajući pjesnički izvanjsko, nastoji se doprijeti do krajnjih granica pozadine, gdje mane i vrline postaju jedno.
Dakako, u vrlo konciznim, suštinski prodornim i neposredim stihovima, kroz koje se isprepliću pomalo transcendentalni pogledi na bazične vrijednosti, nekoliko se motiva posebno ističe.
Na prvi pogled zapažamo opservaciju beskonačne ljubavi, čija komunikativna uloga između autora i univerzalnog nadosjetila prelazi puko shvaćanje tjelesne sklonosti.
Ovdje ljubav označava prevaljeni put spoznaje, bez početne i krajnje točke.
Drugi motiv je smrt, izrazito blizak konotaciji ljubavi.
Krivo bi bilo pomisliti da je riječ o apatičnoj konačnici ili pomirbi suprotnih sila.
Smrt se u pjesmama vraća iskonskoj tami, otvorenom mraku u kojem tek započinje kreacionistička pobuda, preokret poznatog smjera prema nedokučivoj prazinini.
Takvo je smrtno sagledavanje u nekoliko pjesama uporabljeno u svrhu predumišljaja opstanka i nadilaženja vlastitih barijera.
Treći prikriveni motiv svakako je veza prošlosti i budućnosti.
Sadašnjost je kod Speculuma koncentracija utisaka današnjice, a ujedno i okidač za dublje promišljanje postojanja u omeđenom vremenskom trajanju života…”
– iz recenzije Ive Potočnik
Knjiga je na SVJETSKI DAN KULTURNE RAZNOLIKOSTI (21. svibnja) predstavljena  poetsko/glazbeno/vizualnom umjetničkom izvedbom u Palači Sermage Gradskog muzeja Varaždin (u programu su sudjelovali Marinko Prga, Hana Hegedušić, ansambl Kajtebriga, Andrej Švoger).
Budući je predstavljanje zbirke od 21. svibnja 2015. godine izazvalo nezapamćeno velik i pozitivan odjek te interes javnosti i ljubitelja kulture, na zahtjev građana Grada Varaždina poetsko/glazbeno/vizualna umjetnička izvedba uz publikaciju zbirke Speculum ponovila se u atriju Staroga grada, čime je ujedno spomenuti program, uz taj lijepi presedan, jedan od najznačajnijih umjetničkih događaja Grada Varaždina 2015. godine.