Već više od stoljeća bedževi su idealno sredstvo za najrazličitije „statemente” – od političkih, modnih, glazbenih pa nadalje i pomalo je nevjerojatno da im se dizajn praktički nije mijenjao od prvog dana.

Prvi moderni bedževi s pribadačom nastali su 1896. kada je američki izumitelj Benjamin S. Whitehead patentirao dizajn koji je kombinirao metalnu „ljusku”, sliku na papiru, zaštitnu prozirnu foliju/poklopac i pribadaču pričvršćenu na stražnju stranu.

Bila je to revolucionarna ideja za svoje vrijeme. Tvrtke, političke kampanje i razne organizacije odjednom su imale jeftin način proizvodnje šarenih, izdržljivih promotivnih predmeta u velikim količinama. Za razliku od plakata, bedževi putuju zajedno sa svojim „nositeljima” kamo god da oni pođu, a jedna od najranijih i najutjecajnijih upotreba bila je u politici; nošenje bedža bio je najvidljiviji način iskazivanja političke podrške. Kasnije su i različite organizacije, škole i sportski klubovi prihvatili bedževe kao simbol pripadnosti, a tijekom ’60-ih i 70-ih polako su postajali i modni dodaci.

Bedževi su bili u glavnoj ulozi i u jednom od najgenijalnijih i najpoznatijih marketinških trikova u povijesti glazbe: kada je ’50-ih krenula masovna zaluđenost Elvisom Presleyjem, njegov menadžer, pukovnik Tom Parker, prodavao je bedževe s natpisom „I Love Elvis”. Međutim, kada je shvatio da postoji veliki broj ljudi (mahom starija i konzervativnija generacija) koji Elvisa nije mogao smisliti, zaključio je da bi se i na tome moglo zaraditi pa je počeo prodavati bedževe s natpisom „I Hate Elvis”.

Nakon Elvisa stigli su Beatlesi (originalni bedževi i danas su na cijeni), a onda su došle ’70-e i ’80-e kada su koncertni bedževi postali uobičajeni dio ponude „merchandisea” povezan s brojnim izvođačima: fanovi Davida Bowieja, Queena, benda KISS, Rolling Stonesa, Pink Floyda, Led Zeppelina i mnogih drugih često su na štandovima s majicama kupovali i bedževe.

Naravno, tu je i punk: Sex Pistols, The Clash, Ramones i Dead Kennedys pretvorili su bedževe u simbole identiteta i prosvjeda. Kožne jakne i traper prsluci završili su prekriveni bedževima, prišivcima, rukom pisanim sloganima i zihericama, a svaki je bedž upućivao na nešto, bio to omiljeni bend, politički stav ili nešto drugo. Mnogi su punkeri radili svoje bedževe u duhu „uradi sam” filozofije.

Fanovi heavy metala ponosno su tijekom ’80-ih i ’90-ih nosili bedževe Iron Maidena, Metallice, Slayera i Motörheada, a ni alternativci nisu ostali imuni na bedževe s likom Nirvane, Pearl Jama i Soundgardena. I glazbeni su festivali radili prigodne bedževe/suvenire, a pitate li se koji je najpopularniji bedž svih vremena – jednostavni žuti smajlić s natpisom „Have a Nice Day”.