Osamdesete su donijele nekoliko nezaboravnih SF filmova (Blade Runner, E.T., ponešto iz Star Trek i Star Wars svemira, Terminator, RoboCop, Stvor, Bezdan…), a među njima je Povratak u budućnost koji vječno odolijeva testu vremena.

Film Roberta Zemeckisa iz 1985. oslanjao se na zabavne elemente žanra stvarajući tako šarmantan film o putovanju kroz vrijeme. Povratak u budućnost prati srednjoškolca Martyja McFlya koji je nehotice poslan natrag u 1955. godinu u DeLoreanu dr. Emmeta Browna koji je zapravo vremenski stroj. Ondje slučajno promijeni vremensku liniju svojih roditelja dovodeći vlastito postojanje u opasnost.

Nemoguće je zamisliti film bez Michaela J. Foxa kao Martyja McFlya i teško je povjerovati da zapravo nije bio prvi izbor za film; čak nije bio ni prvi glumac koji je počeo snimati ga.

Zemeckis je prvo odabrao Erica Stoltza koji je tada slovio kao „the next big thing” zahvaljujući Zlatnom dobu u Ridgemontu Camerona Crowea. Međutim, čim su se kamere upalile, Zemeckis i scenarist Bob Gale više nisu bili sigurni u svoj izbor. Nema nikakve dileme da je Stoltz bio uvjerljiv dramski glumac, no mrvicu je pretjerao i film shvatio više kao tragediju nego kao komediju te na set donio posve pogrešnu energiju.

„Svi mladi glumci željeli su biti poput De Nira i Pacina, što je dobro u mnogočemu, ali ovo nije bio takav film. U stvarnom je životu neopisivo zabavan, ali nije tako pristupao svom poslu. Nije baš bio komičar, a njima je trebao komičar”, kaže Lea Thompson koja je glumila Martyjevu mamu.

Zemeckis je brzo dobio dopuštenje da zamijeni Stoltza Michaelom J. Foxom, ali zamjena se nije dogodila odmah. Povratak u budućnost imao je ograničen budžet i raspored pa su nastavili snimati kao da je sve normalno, fokusirajući se na krupne planove ostalih glumaca, čak i dok je Stoltz nastavio dolaziti na posao i glumiti u svojim scenama.