Deep Purple, Metallica, Led Zeppelin, Nirvana, Pearl Jam, pa čak i Beatlesi… Glazbena industrija puna je slučajeva gdje jedna pjesma previše podsjeća na drugu i uvijek je pitanje tko je što „maznuo” od koga, što je plagijat, a što nije. Vjerojatno najpoznatiji mainstream slučaj je onaj Led Zeppelina i njihove Stairway to Heaven.

Još 2014. završili su na sudu pod optužbom da su plagirali pjesmu Taurus američkog benda Spirit koja je nastala tri godine prije Stairwaya. Doduše, Zeppelini pate od te boljke posuđivanja od drugih tako da je i glazbeni novinar Zoran Tučkar primijetio da se nova izdanja Led Zeppelina od starih najviše razlikuju u popisu autora koji svakim novim reizdanjem postaje sve dulji.

I Metallica ima svoju priču: crossover thrash bend Excel objavio je 1989. pjesmu Tapping into the Emotional Void, a par godina kasnije Metallica je „posudila” neke dijelove pjesme i složila uvodni riff za Enter Sandman nakon koje im karijera više neće biti ista. Excel je 2003. razmišljao o pokretanju tužbe protiv slavnog benda ali do njih nikada nije došlo. Poslušate li obje pjesme jasno se mogu čuti sličnosti, no treba u obzir uzeti i kontekst.

Na ovu priču već desetljećima podsjeća Dave Mustaine, nekadašnji član Metallice koji je u bendu bio od 1981. do 1983. godine. Izbačen je zbog problema s alkoholom, drogama i neslaganja s Jamesom Hatfieldom i Larsom Ulrichom prije nego što je Metallica uopće snimila prvijenac.

U isto vrijeme kada ga je zamijenio Kirk Hammett, Mustaine je suosnovao Megadeth, ali već godinama „trubi” da je Metallica ukrala i neke njegove riffove ne potpisavši ga kao autora baš na svima: Ride the Lightning, The Call of Ktulu, Phantom Lord, Metal Militia, Jump in the Fire i The Four Horsemen – sve su to njegove pjesme.

„Napisao sam dosta stvari koje su ih proslavile”, kaže Mustaine. „Sve solaže na prvom albumu su moje – Kirk je jedino mogao kopirati ih, nije znao ništa bolje od toga.”