Do 25. srpnja 1965. i nastupa na Newport Folk Festivalu, Bob Dylan i električna gitara bili su praktički nezamisliva kombinacija. Na tih petnaestak minuta koje su promijenile glazbeni svijet i postale predmetom brojnih analiza, rasprava i mitova imun nije ostao ni Elijah Wald.

Elijah Wald najpoznatiji nam je kao autor knjiga Bijeg iz Delte – Robert Johnson i povijest bluesa i Narcocorrido – Putovanje u glazbu oružja, droge i gerile, a u knjizi Bob Dylan – Električna pobuna! posvetio se Dylanovoj elektrifikaciji zbog koje su ‘uštekani’ dijelovi njegovih budućih koncerata izviždavani do neslućenosti, a akustični uzdizani do nebesa.

Promatrano iz današnje perspektive, neshvatljivo je zašto je jedna instinktivna odluka 24-godišnjeg kantautora – kojem je limitiranost folk glazbe i forme počela smetati u kreativnosti – mogla izazvati toliko mržnje i ogorčenja kod obožavatelja. I kad su se te srpanjske večeri s pozornice Newporta začuli nenajavljeni zvuci električne gitare, rođeno je milijun urbanih legendi, priča i pričica: je li Seeger doista pokušao sjekirom presjeći dovod struje? Tko je izviždao Dylana, publika ili novinari? Je li Dylan plakao iza pozornice?

Maggie’s Farm i Like a Rolling Stone u električnoj su verziji na Newportu izvedene nervozno, pomalo traljavo i donekle neuvjerljivo. Uslijedio je bijeg s pozornice, čuli su se prvi zvižduci i zvuci negodovanja, a pauza i osjećaj nedovršenosti pomiješan s iščekivanjem trajali su predugo. Dylan se vratio s akustičnom gitarom, odsvirao Mr. Tambourine Man i za kraj It’s All Over Now, Baby Blue s kojom se zauvijek oprostio od folk purista. Publika ga je nagradila gromoglasnim pljeskom, tražio se bis, ali ništa od toga. Iako otad ima otvorenu pozivnicu za nastup na Newportu, na mjesto zločina vratio se tek 2002. i to s perikom i lažnom bradom.

Priča o zvižducima upućenim Dylanu na Newportu dio je opće glazbene kulture, no sve je zapravo mit koji su napuhavali novinari, pa i sam Dylan. Dolazeći 1965. na Newport, Dylan je već iza sebe imao poluelektrični album Bringing All Back Home; singl Like a Rolling Stone bio je veliki hit i većina publike došla je čuti izvedbu uživo. Nije slavni kantautor prvi koji je na Newportu nastupio u uštekanom aranžmanu, no preko ideje da Bob Dylan i električna gitara idu zajedno ruku pod ruku bilo je znatno teže prijeći. Manjina je možda i negodovala zbog napuštanja ideala, no većini je smetao kratak, očajan nastup i katastrofalno ozvučenje.

„Zviždali su zato što je svirao samo petnaest minuta, svi su drugi svirali po 45 minuta ili sat vremena. Osjećali su se prevarenima. Boljela ih je ona stvar za to što smo bili uštekani. Samo su htjeli još”, ispričao je Al Kooper koji je s Dylanom bio na pozornici.