Orson Welles jedan je od onih kultnih redatelja bez kojih bi film 20. stoljeća kao umjetnost bio teško zamisliv, a kako je bio upečatljiv i ispred kamere možda je još teže zamisliti da je jednu od svojih posljednjih uloga ostvario u filmu Transformeri.

Wellesova Građanina Kanea iz 1941. godine kritičari već desetljećima smatraju jednim od najboljih filmova svih vremena, radio-dramom Rat svjetova iz 1938. izazvao je masovnu paniku, a tko zna što bi bilo da je Alejandro Jodorowsky uspio realizirati svoju verziju Dine: uz Wellesa kao jednog od prepoznatljivih lica kinematografije, u ovom posve ekscentričnom filmskom projektu trebali su se pojaviti Salvador Dalí, Mick Jagger, Gloria Swanson, Udo Kier; H.R. Giger trebao je raditi set, a soundtrack Tangerine Dream, Mike Oldfield i Pink Floyd.

Welles je sudjelovao i u nizu drugih prilično neočekivanih projekata, pa tako i u animiranom filmu Transformeri (The Transformers: The Movie) iz 1986. godine. Posudio je glas glavnom negativcu Unicronu, planetu koji je ujedno i divovski Transformer. U filmu su mu se pridružila i neka druga poznata imena među kojima su Leonard Nimoy i Eric Idle.

„Nitko na svijetu nije glumio u toliko loših filmova kao ja… Posudio sam glas igrački. Nekim groznim igračkama-robotima iz Japana koje se pretvaraju iz jedne stvari u drugu… Glumim planet. Prijetim nekome tko se zove nemam-pojma-kako. Onda me unište… Raspadnem se pred kamerom“, povjerio se svom biografu.

Transformeri su u kina stigli nakon Wellesove smrti (1985.), a uzme li se u obzir Wellesova veličina u filmskom svijetu, nekako je simbolično da su mu posljednje izgovorene riječi u Transformerima bile: „Destiny… You cannot destroy my destiny.“