Opis
“Magi – Kao da je bila nekad” cjelovita biografija o ‘socijalističkoj princezi’ i femme fatale jugoslavenske rock–scene, klavijaturistici rock sastava EKV, Margiti Stefanović Magi, dobila je i svoje hrvatsko izdanje.
Margita Stefanović – za nekog Magi, za nekog Maga, za nekog Magična, za nekog Glazba, za nekog Magija, za nekog Muza, Misao, Moć, Misija – najtužnija je beogradska umjetnička sudbina. Uz Gorana Ipeta Ivandića, to je jedna od dvije najstrašnije sudbine jugoslavenske i srpske rock kulture.
Kako je nadahnuto zaključio Petar Popović, Magi je „najlepši i najtragičniji rekvijem ispisan na beogradskom asfaltu“. Margita je prva umjetnička princeza izašla iz stabilne beogradske srednje klase i simbol jedne generacije koja se nije snašla u lažima. Ona je epilog nestvarnih osamdesetih. Ona je posljedica sreće koju smo imali da se država Jugoslavija nije miješala u popularnu muziku. Ona je epilog tržišnog načina tretiranja umjetnosti u Srbiji. Ona je primjer kako ovdje prolaze drugačiji. Ona je upozorenje, znak, primjer, pouka. Jimi Hendrix je umro 18. rujna 1970. godine. Aljoša Buha je umro 18. rujna 1986. godine. Margita Stefanović je umrla 18. rujna 2002. godine. Ne znam je li to Buha svirao bolje nego što smo mi znali čuti, ali ako 18. rujna 2018. umre bubnjar, znat ćemo da Bog pravi orkestar“- citat iz knjige.
Ekskluzivne, dosad uglavnom neobjavljene fotografije iz karijere i privatnog života Margite Stefanović Magi – glazbenice koja je svojom glazbom i karizmom obilježila važan period u povijesti rock-scene na ovim prostorima. Opus Ekatarine Velike danas spada u opću kulturu, njihova poetika neprestano osvaja nove generacije – u prvom redu zato što ta poetika slavi individualnu emociju, i svakom dopušta da u njoj razvije vlastiti doživljaj stvarnosti.
Uz zasluženu slavu koju je EKV uživala i još uživa kao kultni bend novoga vala, zanimanje medija i publike izazivala je i tragična sudbina većine njezinih članova koji su umrli u najboljim godinama, mahom kao žrtve droge. Posljednja je otišla klavijaturistica Margita Stefanović Magi, ujesen 2002. Način na koji je Magi živjela i umrla predmet je brojnih kontroverznih tumačenja. Mada se čini da se o njoj sve znalo još za života, kontroverze su s vremenom rasle: neki su je proglašavali „najvećom umjetnicom“, a drugi „najgorom narkomankom“.
Dušan Vesić rođen je u Beogradu na Svetu Petku 1959. godine. Jedan je od najutjecajnijih rock-novinara Jugoslavije u razdoblju od 1980. do 1990. godine. Promovirajući rock-kulturu, pisao je za gotovo sve relevantne jugoslavenske novine i časopise tog vremena, bio je organizator koncerata i izvršni producent na nekoliko rock i pop-albuma – na kojima je ponekad i pjevao prateće vokale. Bio je urednik za domaću scenu u časopisima Rock i Pop Rock, kao i direktor Festivala zabavne glazbe Beogradski šlager – Menadžer (1993–1995). Napravio je osam dokumentarnih TV-serija i filmova, među kojima i kultni serijal Rockovnik (40 epizoda) i film EKV – “Kao da je bilo nekad“. Objavio je tri knjige o Bijelom dugmetu: Lopuže koje nisu uhvatili (1985.), Šta bi dao da si na mom mjestu (2014.) i Bijelo dugme – 40 godina (sa Sinišom Škaricom, 2014.). Pokušao je ostaviti traga i u diskografiji, te je 2012. godine objavio šest diskova u svom izboru jugoslavenskih uspješnica iz sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća (Croatia Records). Živi u Beogradu.
