Rush i Kiss bili su sredinom ’70-ih zajedno na turneji, a kada dva benda dijele pozornicu, logično je da se mogu očekivati najrazličitije prijateljske „spačke” koje se ponekad znaju oteti kontroli.

Primjerice, Joy Division bili su na turneji s Buzzcocksima, a kada je stariji bend najavio da će biti „spački”, momci iz Salforda poveli su se logikom da je napad najbolja obrana. „Kupili smo dvanaest živih miševa – htjeli smo štakore, ali nismo imali dovoljno novca za njih – pet kilograma crva, deset komada pjene za brijanje i nekoliko desetaka jaja”, sjeća se Peter Hook. „Plan je bio da im pustimo crve na pozornicu, a kada pomisle da smo ispucali svoj potez, povukli bi se u tour bus. Ondje bi ih dočekali prozori prekriveni pjenom za brijanje, vidjeli bi miševe kako veselo trčkaraju, pobjegli bi van, a ondje bismo ih mi izgađali jajima.”

Pokazat će se da je to ipak bio pretjerani preventivni odgovor na „spačku” Buzzcocksa koja će tek uslijediti: sve što su oni napravili jest da su stavili malo krede u doboš tako da se Stephen Morris, kada ga je udario, prekrio gotovo neprimjetnim bijelim oblakom praha.

U lipnju 1975., dok je Rush svirao posljednju pjesmu, grupa KISS došla je u punoj ratnoj spremi na pozornicu; i to ne praznih ruku. Počeli su ih gađati pitama, pjenom u spreju i sirom izrezanim na „rezance”. Pozornica je postala tako masna i skliska da je basist Rusha Geddy Lee nekoliko puta skoro pao, a na instrumentima se više nije moglo svirati. Praktički, tu je bio kraj nastupa za Rush.

Ali Rush se nije predao: za idući su nastup nabavili ogromne količine Limburgera, sira poznatog po karakterističnom mirisu, i stavili ih u ventilatore kojima su se KISSovci hladili tijekom nastupa. Geddy Lee, Alex Lifeson i Neil Peart pojavili su se odjeveni poput Indijanaca i počeli ih gađati pitama. KISS im nije ostao dužan i ubrzo su se oba benda počela mlatiti na pozornici. „Osvetili smo im se”, kazao je Lifeson dodavši da ipak nisu pobijedili u sukobu. „Mi smo dobili bitku, ali oni su dobili rat. Razbili su nas.”