Kada se u rujnu 1981. Bruce Springsteen povukao u Colt’s Neck gdje će u lo-fi okruženju snimiti remek-djelo Nebraska, među brojnim utjecajima koji su na ovaj ili onaj način zaslužni za nastanak albuma našao se i pomalo neočekivani bend Suicide, o čemu govori i film Springsteen: Deliver Me from Nowhere (Springsteen: Izbavi me iz ništavila u prijevodu).

„Jedan je to od najboljih albuma koje sam ikada čuo”, rekao je The Boss za eponimni prvijenac ovog minimalističkog elektroničkog synth-punk dvojca iz 1977. koji su činili Alan Vega (vokal) i Martin Rev (instrumentalist). Naglasak je stavio na pjesmu Frankie Teardrop, desetominutnu mučnu priču o ratnom veteranu koji dobije otkaz u tvornici i u stanju beznađa i očaja ubije dijete, suprugu, a naposljetku i samog sebe. Čak i YouTube – bili logirani ili ne – prije slušanja stavlja upozorenje o njezinu sadržaju.

„Springsteena smo upoznali 1980. u New Yorku. Snimao je The River, a mi smo radili na drugom albumu. Imali smo dogovoreno preslušavanje materijala, došlo je par faca iz izdavačke kuće, a došao je i Bruce. Nakon što smo im pustili album nastao je muk, svi su zašutjeli… svi osim Springsteena koji nam je rekao da je ‘ovo jebeno sjajno.’”

To se druženje očigledno dojmilo Springsteena koji je poželio snimiti drukčiji album od prethodnih Born to Run (1975.) i Darkness on the Edge of Town (1978.) koji su ga zacementirali kao rock zvijezdu. Već je The River donio lagani dašak „težine”, no na ogoljenoj Nebraski narativ i gotovo eksperimentalna vokalna rješenja bila su znatno bliža uobičajenom stvaralaštvu benda Suicide.

A koliko je dobro Springsteen pogodio mračni i depresivni ugođaj Suicidea najbolje opisuje Vegina reakcija kada je 1982. objavljena Nebraska: „Mislio sam da je to jedan od mojih albuma na koji sam i zaboravio. A kad ono – Bruce!”