„War. War never changes.” Tim riječima Ron Perlman uvodi nas u svaku videoigru Fallout i njezin postapokaliptični svijet alternativne budućnosti nakon nuklearnog udara 23. listopada 2077. godine.

Retro-futuristički izgled ’50-ih, crni humor, različite (u pravilu zaraćene) frakcije, mutirana bića, narativi koji vas vode posvuda, sjajno napisana, razrađena i povezana predaja, zadaci, razgovori i moralne odluke koje u velikoj mjeri odlučuju o sudbinama i mijenjaju izgled opustošena svijeta osobine su svake Fallout igre još od 1997. godine.

Vječna dilema iz Star Warsa – tko je pucao prvi? Han Solo ili Greedo? – ima svoju inačicu i u Falloutu: iako nije točno jasno tko je prvi lansirao nuklearne projektile (Kina? SAD?) prva sezona istoimene serije dala je novu perspektivu potvrdivši ono što se dotad tek samo naslućivalo – svoje je prste u svemu imao Vault-Tec.

A Vault-Tec je „mutna” tvrtka koja proizvodi samodostatna nuklearna skloništa u koja će se u slučaju rata skloniti probrani i iz kojeg u pravilu započinje vaša pustolovina kroz bespuća američkih saveznih država. Iza nje zapravo se krije vječno pitanje može li ljudska vrsta preživjeti nuklearnu kataklizmu i ako preživi kako će taj svijet izgledati?

Jedna duhovita doskočica kaže da nije točno da se čovjek boji biti sam u šumi – boji se da nije sam. Isto bi se moglo primijeniti na Fallout: premda vas tijekom istraživanja osjećaj samoće prati cijelo vrijeme, jako dobro znate da niste sami. Dodate li tome beznađe, ponekad i uzaludnost, pratite li i rekonstruirate li usputne depresivne tragove na koje nailazite i priče zaustavljene u sekundi nuklearnog bljeska dobit ćete atmosferu koju fanovi Fallouta obožavaju.

Najsvježija inačica Fallout 76 mrvicu je drukčijeg pristupa: iako je igra zadržala neke elemente RPG prethodnika, zamišljena je kao online multiplayer svijet. I nije tajna da postoji vjerojatnost da u njoj „susretnete” Johna Carpentera i/ili Wila Wheatona koji često ističu kako su veliki fanovi koji je redovito igraju.

Mnogi će se ipak složiti da je Fallout: New Vegas (2010.) najbolja igra iz franšize, a ako i nije najbolja svakako ima najbolje otvaranje dijelom zahvaljujući i šarmantnom negativcu Bennyju kojem je glas posudio Matthew Perry.

Proteklih tridesetak godina pokušaji filmskih adaptacija videoigara bili su više neuspješni nego uspješni (sjetimo se Super Marija, Mortal Kombata, Hitmana, Tomb Raidera…) no čini se da je serija Fallout pronašla uspješan recept kako aktivno iskustvo igranja prebaciti u pasivno iskustvo gledanja zanimljivo i onima koji sa samom igrom nemaju ama baš nikakve veze.