„Šta je tuga za D-moll?”, pitao se Đorđe Balašević 1989. na svom albumu Tri posleratna druga. Vječna je rasprava je li od svih molskih akorda D-mol doista najtužniji, a jedna analiza na internetu pokazuje da se D-mol doista nerazmjerno često pojavljuje u pjesmama povezanim s tugom, melankolijom i slamanjem srca.

„Ja sam prikriveni depresivac. Jednom sam rekao – danas sam ruski naštiman – izraz koji se danas rijetko koristi, a opisuje tužno i čežnjivo raspoloženje – danas sam u nekom molu, ali ne u G, već u tamnoplavom D-molu. Događa se to u nekim trenucima čežnje za nekom osobom koja u tom trenutku uopće ne mora biti daleko. Dakle, D-mol je pjesma o čežnji i iako se ta riječ nigdje ne spominje u pjesmi, na koncertima se iz publike odmah jave svi prožeti čežnjom”, kazao je Balašević u jednom od najčešće korištenih njegovih citata o pjesmi.

Njemački skladatelj Christian Schubart još je 1784. D-mol emotivno opisao kao „melankoličnu ženstvenost”, no za D#-mol kazao je da pobuđuje „osjećaje tjeskobe najdublje duševne boli, mračnog očaja, najcrnje depresije i najtmurnijeg stanja duše; da duhovi imaju dar govora, zvuk njihovih riječi približio bi se ovom tonalitetu”.

Lako moguće i da to razmišljanje potječe iz mockumentarca This Is Spinal Tap koji je snimljen pet godina prije Balaševićeva albuma; gitarist Nigel Tufnel (Christopher Guest) reći će fiktivnom redatelju Martyju DiBergiji (tumači ga pravi redatelj Rob Reiner) da je D-mol „najtužniji tonalitet”.

Međutim, puno je primjera gdje je D-mol doista tonalitet tužnih pjesama: Back to Black Amy Winehouse, Set Fire to the Rain Adele, In the Air Tonight Phila Collinsa, Polly Nirvane, Somebody That I Used to Know Gotyea, Can’t Stand Losing You Policea, Layla Derek and the Dominosa, White Flag Dido…

Znanstveni dokazi da je D-mol najtužniji tonalitet ne postoje, ali opet, možda je Balašević znao nešto više kada je u pjesmi rekao: „ali je lukav D-moll”.