Nekad usred ’90-ih Bob Dylan odlučio je zakoračiti i u digitalni svijet, i to na prilično neobičan način – CD-ROM-om Highway 61 Interactive.

Zamisao ovog pionirskog izdanja iz 1995. bila je spojiti glazbu, video, fotografije, tekstove i razne interaktivne sadržaje u jedno iskustvo: mogli ste slušati pjesme (osobito su se istaknule raritetne električna verzija House of the Rising Sun i jedan stadij evolucije Like a Rolling Stone), istraživati „trodimenzionalni” Dylanov svijet (Greenwich Village, studio Columbia Recordsa, backstage Madison Square Gardena…) i pogledati dotad nepoznate fotografije, stihove, isječke s koncerata, intervjue. Iza projekta stajala je tvrtka Graphix Zone, a sve je osobno nadgledao i sam Bob Dylan.

U vrijeme kada je CD-ROM bio nešto novo i uzbudljivo, mnoga su slavna imena pokušavala shvatiti što se sve može napraviti s novom tehnologijom i donosi li ona novu ili drukčiju budućnost glazbenih doživljaja. A i diskografske kuće pokušavale su ponuditi više od samog albuma koristeći računalo kao dodatni prostor za glazbu i vizualne sadržaje.

Neposredno prije projekta s Dylanom, Graphix Zone razvio je CD-ROM Prince – Interactive (1994.) koji vas vodi ravno u legendarni Princeov Paisley Park. Mogli ste istraživati virtualne prostorije, rješavati zagonetke kako biste „otključali” glazbene spotove, pregledavati diskografiju i ekskluzivno poslušati tada neobjavljenu Interactive.

David Bowie proročanski je u jednom intervjuu predvidio da je internet budućnost glazbe, a i on je imao svoj CD-ROM: Jump iz 1994. nastao je kao prateće izdanje njegova albuma Black Tie White Noise i korisnicima je pružio mogućnost da se okušaju u ulozi redatelja glazbenih spotova: na interaktivnom miks-pultu mogli ste remiksirati audiozapise i ponovno montirati spot za Jump They Say koristeći alternativne videosnimke.

Trend s CD-ROM-ovima trajao je zapravo poprilično kratko, svega par godina, ali među slavnim imenima koja su „zagazila” u ovaj tada neobičan fenomen našli su se Peter Gabriel (XPLORA1 iz 1993. & Eve iz 1996.), The Residents (Freak Show i Gingerbread Man iz 1994.), Queensrÿche (Promised Land iz 1996.), Brian Eno (Headcandy iz 1994.), The Rolling Stones (Voodoo Lounge iz 1995.), Sting (All This Time iz 1995.), Aerosmith (Quest for Fame iz 1995., dijelom album, dijelom videoigra u kojoj ste se mogli okušati u rockerskom stilu života), Laurie Anderson (Puppet Motel iz 1995.), Devo, Heart i Todd Rundgren.