Ne postoji rock pravilo koje glazbeniku nalaže da nužno mora zauvijek voljeti neke od svojih najvećih hitova. Izuzetak nije ni Robert Plant koji oduvijek ima kompliciran odnos s pjesmom Stairway to Heaven, po mnogima najboljim uratkom Led Zeppelina (i svih vremena općenito).

Frank Sinatra znao je za Strangers in the Night reći da je „jebeno najgora pjesma koju je ikada čuo”, Thom Yorke iz Radioheada ne može smisliti Creep, Kurt Cobain zamrzio je Smells Like Teen Spirit, a dečki iz R.E.M.-a nikada ni na jednu kompilaciju nisu stavili Shiny Happy People. Brian May nije bio fan Don’t Stop Me Now jer je smatrao da glorificira hedonistički život Freddieja Mercuryja i ako pažljivije poslušate pjesmu – izuzev dvadesetak sekundi duge solaže – prepoznatljive gitare u tri i pol minute dugoj pjesmi nema nigdje.

„Da je moram pjevati na svakom nastupu, dobio bih osip”, kazao je jednom prilikom Robert Plant o Stairway to Heaven navodeći da se više ne može poistovjetiti s njom. Drugom prilikom otkrio je da je donirao deset tisuća dolara jednoj radio-postaji kako bi u svom eteru prestala puštati tu pjesmu.

Nekad s prijelaza ’80-ih u ’90-e vozio se rent-a-carom na koncert u Lincoln City i tražeći na radiju što će slušati nabasao na KBOO, neprofitnu postaju iz Portlanda koja se financira donacijama slušatelja. Odmah se zaljubio u čudan miks alternativne glazbe koji je čuo.

„Imali su i strašno duhovitog DJ-a”, prisjetio se. „Rekao je da traže sponzore, nešto u stilu: ‘Pošaljite nam 10-15 dolara i obećavamo da nikada nećemo pustiti Stairway to Heaven.’” Plant je odlučio prihvatiti izazov, parkirao je kod prve govornice, nazvao DJ-a i obećao mu donaciju u iznosu od deset tisuća dolara koje je „prebacio” s kartice direktora Atco Recordsa, Herba Abramsona.

Naravno, za slavno okupljanje Zeppelina 2007., Celebration Day u londonskoj O2 Areni, Robert Plant pristao je izvesti Stairway to Heaven uz dva uvjeta: prvi je da ne bude finale koncerta i drugi da se Jimmy Page obuzda i ne pretjera sa soliranjem.