„Nijedne nema bolje od naše policije”, pjevali su punkeri Paraf u svojoj Narodnoj pjesmi. Jedini koji bi mogao doći blizu našim organima reda bio je Norman Pilcher, britanski inspektor koji je ’60-ih imao misiju uhititi što je više slavnih glazbenika moguće i optužiti ih za posjedovanje narkotika.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća London je bio centar svijeta, a Pilcher je iz dna duše mrzio novi stil života mladih. „Moralna dekadencija”, reći će i navesti da kao najveći problem vidi: „Seks, drogu i rock’n’roll.” I kada je 1965. u Britaniji donesen Zakon o opasnim drogama, dobio je vjetar u leđa i krenuo u akciju.

Ako su vam poznate priče o uhićenjima slavnih iz tog vremena velika je vjerojatnost da je iza njih stajao Pilcher. Prvi je u lipnju 1966. dolijao Donovan; uhitio ga je zbog posjedovanja kanabisa. Teško da je to bio detektivski posao jer godinu dana ranije u dokumentarcu A Boy Called Donovan lijepo se moglo vidjeti kako kantautor puši biljku nepotvrđene štetnosti, ali potvrđene kažnjivosti. Beatlesi su mu platili odvjetnika, a kada je odlazio iz policijske postaje, Pilcher ga ja zamolio za autogram, za kćer. Donovan je platio kaznu u iznosu od 250 funta, ali ostala je jedna velika posljedica: zbog kriminalnog dosjea više nije mogao posjetiti SAD (možemo povući paralelu s Rodneyjem iz Mućki koji zbog istog razloga nije mogao poći s Delom u Australiju).

Dan nakon sudskog ročišta George Harrison nazvao je Donovana i rekao mu da su oni idući. I bio je u pravu; Pilcher je svom timu rekao da je Donovan „sitna riba”, htio je Beatlese i Stonese. Zaletio se u Redlands, kuću Keitha Richardsa, tijekom jedne zabave i uhitio domaćina i Micka Jaggera (tražio je autograme i od njih). George Harrison zbrisao je netom prije. Jagger je osuđen na tri mjeseca zatvora, Richards na godinu dana, uložena je žalba i obojica su bili vani već idućeg dana. Ali istog tog dana kada su pušteni na slobodu, Pilcher je uhitio njihova kolegu Briana Jonesa koji je platio novčanu kaznu i dobio tri godine uvjetno. Neće proći dugo i Briana će pronaći mrtvog u bazenu, a vrijedi spomenuti da je Pilcher cijeloga života bio uvjeren da je osnivač Rolling Stonesa ubijen.

Idući na listi bio je John Lennon: pošao je u Sunningdale s četrdeset pozornika, no Daily Mail bio je brži. Javili su Lennonu što se sprema tako da je Pilcher ostao praznih ruku (izuzmemo li autogram). Ipak, uhvatio je Lennona i Yoko Ono s travom u londonskom stanu, nakon toga „pao” je i George Harrison skupa s Pattie Boyd. Pilchera je upoznala i Dusty Springfield, Eric Clapton bio je blizu dok Ringo Starr i Paul McCartney nisu imali tu čast.

Pilcher je na kraju završio u zatvoru: početkom ’70-ih pokazalo se da je njegov nadređeni bio mozak iza operacije dilanja drogom, a Pilcher je zbog „muljanja” s policijskim dnevnicima osuđen na četiri godine zatvora. Preminuo je 2021., ali do javnosti je ta informacija došla tek dvije godine kasnije.

Mnogi će reći da je Pilcher podmetao dokaze i „lovio” slavne u želji da i sam postane slavan; ta mu se želja ispunila. Američki rockeri Primus opjevali su ga u pjesmi Pilcher’s Squad, „Semolina Pilchard” iz pjesme I Am the Walrus Beatlesa jasna je referenca, a u svojim skečevima narugala mu se i ekipa iz Monty Pythona, isto kao i njihov Eric Idle u filmu The Rutles.