Stranac – Izabrane pjesme

Opis

Pisana između ekstraliterarnih toposa Zagreba, Beograda, Ljubljane, Londona, Moskve, Provanse… i literarnih i artističkih persona Vladimira Majakovskog, Arsena Dedića, Danila Kiša, Žike Pavlovića, Edvarda Muncha… ali i njegove nuklearne obitelji, Šerbedžijina knjiga je knjiga o ratu, žrtvi, o novim počecima kojima nisu prethodila iskustvena ni egzistencijalna dovršenja.
Duboko je humani testament činjenici koju gospodarima rata nije bilo u interesu priznati, niti su bili intelektualno i emotivno kapacitirani da je prepoznaju.
A ta je da je svaka nevina žrtva na bilo čijoj strani jedna žrtva previše.

“Već duže vrijeme, neki čovjek u meni odbrojava moje korake.
Puštam ga da to čini, hoću da kažem, ne mogu ga zaustaviti kada nešto naumi. On unaprijed zna što ću ga pitati, a ja se uvijek iznenadim njegovim odgovorom. Sve u svemu, navikao sam se već na njega.
Posljednjih godina neprestano je sa mnom.
Ponekad mi se čini da je živio u meni od najranijeg djetinjstva, tj. otkad se pamtim.
Kako bi inače znao neke najintimnije stvari koje nikome nisam povjerio.
Često zaželim da izađe iz mene, da sjednemo za stol i ljudski popričamo o svemu.
On se tada zavuče u najdublji dio mene, postaje malen i gotovo nevidljiv i odnekud izdaleka odgovara.
Neće da govori o sadašnjosti i uopće, pravi se kao da ne hoda ulicama Londona i kao da ne postoji ova nova stvarnost oko nas sa svim svojim posebnostima.
On bi samo da priča o prošlosti.
Naročito o stvarima koje bih ja što prije da zaboravim. Kaže (gotovo podsmjehujući se):
„Sve tvoje je u tebi. Treba ti samo pomoć da pravilno rasporediš uspomene.”
– citat