Julije Bajamonti: Glazbeni rječnik

180,00 kn
23,89 €

Samo 2 komada na zalihi

Opis

U ovoj se knjizi obrađuje dosad neproučeni enciklopedijski koncipirani glazbeni Rječnik (s izvornim nazivom: “Musica”) Julija Bajamontija (1744.-1800.) kao prvi takve vrste nastao u Hrvatskoj.
Time se stječe uvid u još jedan aspekt stvaralaštva najznačajnijeg polihistora i skladatelja u dalmatinskoj i hrvatskoj glazbenoj kulturi 18. stoljeća.
Građa se sastoji od ukupno 381 glazbenog termina na talijanskom i francuskom sakupljenog u rasponu od srednjega vijeka i talijanske renesanse do francuskog enciklopedizma.
Bajamonti je pri izradbi svojega Rječnika upotrijebio i naveo ukupno 63 naslova među kojima se nalaze glazbeno-teorijska i glazbeno-historiografska djela npr. d’Alemberta, F. Algarottija, Aristoksena, E. de Arteage, G. M. Artusija, J. B. Dubosa, V. Galileija, V. Manfredinija, Plutarha, J.-J. Rousseaua, G. Tartinija, Z. Tevoa, G. Zarlina i drugih, ali je i konzultirao opću literaturu s područja politike, prava, fizike, astronomije, prirodne filozofije, pjesništva, opće i crkvene historiografije i ostalog autora kao što su npr. Ciceron, D. Diderot, Horacije, J. Kepler, Montesqieu, I. Newton, Voltaire i dr.
Ovome se mogu pridodati i naslovi jedanaest talijanskih i francuskih časopisa te daljnjih 58 djela poznatih i manje poznatih autora od antike do 18. stoljeća.
Ova je knjiga prvo predstavljanje teksta Bajamontijeva Rječnika u suverenom i meritornom prijevodu na hrvatski.
Znanstveni aparat prati transliteraciju (2. dio) i prijevod s komentarima (3. dio) teksta Bajamontijeva leksikona, a temeljni znanstveni dio čitavoga rada sastoji se od dešifriranja, tumačenja, analize i usporedbe pojmova i natuknica (1. dio).
Na području teorije glazbe klasificirani su i obrađeni pojmovi koji se odnose na tonske sustave, kontrapunkt, ritam (mjeru, takt) i notaciju, a detaljno je predstavljen glavni izvornik – djelo Gioseffa Zarlina “Le Istitutioni harmoniche”.
Na opsegom manjem području organologije obrađeno je pet skupina instrumentalnih denotata (idiofonski, membranofonski, kordofonski, aerofonski i mehanički instrumenti).
U zasebnom poglavlju s multidisciplinarnim pristupom obradi glazbenih termina artikulirane su cjeline koje obrađuju prirodne znanosti i glazbu, medicinu, psihologiju i glazbu te poeziju, filozofiju i glazbu.
Popisi, dodatci, literatura, engleski sažetak i kazalo imena tvore 4. dio ovog opsežnog rada.raju s Bajamontijevom elaboracijom pojmova.